IZ SRCA MOSTARA: ZANAT KOJI PRKOSI VREMENU – PRIČA DENISA MUHAMMEDA DRLJEVIĆA

U Srcu Starog grada Mostara, u ulicama koje odišu bogatom historijom, još uvijek postoje zanatlije koje se nisu pokorile modernim vremenima niti globalnim trendovima iseljavanja. Jedan od njih je Denis Muhammed Drljević, među rajom poznatiji kao Dena. Dok mnogi napuštaju svoje domove u potrazi za boljm životom, u Tabhani, jednoj od najpoznatijih zanatskih četvrti Mostara, možemo pronaći Deninu radionicu koja čuva naslijeđe tradicionalnog kujundžijskog zanata. Ovaj umjetnik, svojim vještinama i trudom, ne samo da se bori za svoj opstanak već i za opstanak jednog od najstarijih zanata ovog grada. Njegova priča nije samo priča o umjetnosti i zanatstvu. To je priča o borbi, o ljubavi prema gradu i o ljudima koji, uprkos svemu, ostaju vjerni Mostaru, odupirući se ekonomskim, socijalnim i političkim pritiscima. Uprkos nedostatku adekvatne podrške i konstantnim izazovima s kojima se suočava, ovaj zanatlija pronalazi način da opstane i nastavi raditi ono što voli. Njegovi radovi, izrađeni ručno i s puno pažnje, često završavaju u rukama stranih turista, ali i lokalnih ljubitelja umjetnosti. No, put do uspjeha nije bio lak, a i dalje ostaje mnogo pitanja o tome kako će tradicionalni zanati poput kujundžijskog opstati u svijetu koji se brzo mijenja. Iz razgovora ćete dobiti uvid u njegovu ličnu priču, o izazovima s kojima se susreće u svom poslovanju, o ulozi lokalnih vlasti u podršci malim poduzetnicima i zanatlijama, te o Denisovoj ustrajnosti.

Razgovarala: Irma Leto Nametak

1. Možete li mi reći kako ste počeli raditi s bakrom i šta vas je motivisalo da ostanete u Mostaru, uprkos svim izazovima s kojima se suočavaju mali zanatlije?

Pozdrav svima. Sa bakrom sam počeo raditi kao dijete, oprilike s 8 godina, učeći od pokojnog Pere Đidića. Prve radove sam poklanjao rodbini i prijateljima, ali povremeno bi se pojavio i neko ko bi ih kupio ili naručio nešto specifično. Sjećam se da sam u petom razredu osnovne škole izrađivao islamsku kaligrafiju za mog učitelja vjeronauka. Tako bih svake zime kucao reljefe sa Perom, a onda bi ih tokom ljeta podijelio ili dao nekom od trgovaca u Starom gradu na prodaju.
U Mostar sam se vratio 2017. godine sa studija u Zagrebu, iako sam ga bio napustio planirajući da se ne vratim. Mislio sam otići na Novi Zeland gdje je šumarstvo veoma cijenjena struka. Međutim, zapadnjački kapitalistički način života u Zagrebu mi nije odgovarao, a znao sam da je u razvijenijim zemljama još izraženiji. Tako da sam se pred kraj treće godine, sa nezavršena tri ispita, odlučio vratiti u Mostar s namjerom da svoj zanat, koji sam volio još od djetinjstva, pretvorim u posao. Čak i dok sam bio u Zagrebu, nastavio sam raditi s bakrom, izrađujući nakit, jer za reljefe nisam imao uslova u unajmljenim stanovima. Tokom jedne posjete Mostaru, svratio sam do Starog mosta i sa Safetom Begovićem razgovarao o izradi nakita, a on mi je velikodušno prenio svoje znanje, poklonio neke alate i pokazao kako ih izrađuje itd. To mi je puno pomoglo da se odlučim profesionalno baviti ovim zanatom, jer je izrada reljefa dugotrajan i teško isplativ posao.

2. Da li inspiraciju za motive crpite iz lokalne historije i kulture Mostara? Ako da, možete li nam reći nešto više o tome

Inspiraciju za motive crpim iz različitih izvora, s posebnim naglaskom na lokalne. Često koristim motive stećaka i Starog mosta, dok u planu imam još mnoge projekte, ali za njihovu realizaciju potrebno je mnogo vremena. Želim napraviti vlastite interpretacije brojnih kulturnih i historijskih simbola Bosne i Hercegovine, posebno Mostara i njegove okoline. Među mojim skicama nalaze se i crteži akademskog slikara Kemala Kebe, koji je deset godina dijelio atelje s Perom Đidićem. On je napravio brojne kvalitetne skice za bakrene reljefe, koje su nekada koristili Pero i on, a sada su kod mene. Planiram izraditi većinu tih skica, naravno ukoliko mi to vrijeme i resursi dozvole. Skice su većinom vezane za Hercegovinu. Iako su originalne skice iste, moji radovi će se razlikovati od njihovih jer svaki umjetnik s vremenom razvije vlastiti stil. Nekoliko takvih radova sam već izradio.

3. Da li neki od motiva imaju lično značenje za Vas, možda nešto što vas podsjeća na djetinjstvo, porodicu ili grad?

Vjerovali ili ne, motivi koji za mene imaju posebno lično značenje su oni koji su vezani za slavljenje Boga. Tu spadaju kaligrafije kojima se prikazuju stihovi iz svetih spisa, ajeti i mantre, sveta geometrija, te određeni simboli iz duhovnih tradicija. To je oblast koja me posebno zanima, i veoma sam sretan što radim posao u kojem mogu izraziti svoja duhovna shvatanja i osjećanja. Najveće zadovoljstvo osjećam kada je moj rad vezan uz Boga i kada mogu dati svoj doprinos širenju duhovnosti, mudrosti i plemenitosti među ljudima.

4. Kako publika reaguje na motive koje koristite? Da li postoje neki motivi koji su posebno popularni među vašim kupcima?

Publika generalno vrlo pozitivno reaguje na motive koje koristimo u AbrakaBakra, ali najviše se ističu motivi stećaka i nakit. Posjećuju nas ljudi iz cijelog svijeta, i svako može pronaći nešto što mu odgovara – bilo da se radi o našoj bosanskoj kulturi ili o nečemu što je povezano s njihovom vlastitom tradicijom. Posebno im se sviđa kada vide simbole različitih religija na jednom mjestu, što kod mnogih budi ili jača vjeru da je zajednički život različitih kultura i tradicija moguć. Iako se moje lično shvatanje onoga što radim možda ne poklapa s nekim fundamentalističkim pogledima, za mene su svi ti motivi u savršenom skladu. Sve religije dolaze od istog Boga, a ja se trudim da prenesem ono što je u njima univerzalno i što nas ujedinjuje, umjesto da ističem razlike koje nas dijele.

5. Koji vam je motiv najdraži i zašto? Postoji li neki rad koji vam je posebno prirastao srcu?

Obično volim reći da mi je najdraži rad onaj koji sam upravo završio, jer se uvijek trudim unaprijediti svoj rad i nadmašiti prethodne rezultate. Trenutno završavam motiv “cvijet života” i jednu kaligrafiju sa zida Alhambre u Španiji. Zbog određenog spleta okolnosti koji se dogodio, ta dva rada su mi sada posebno prirasla srcu.

6. Da li motive mijenjate ili prilagođavate s obzirom na godišnja doba, praznike ili posebne događaje u Mostaru?

Motive sam organizovao u nekoliko većih cjelina: stećci, motivi Mostara, islamski motivi, kršćanski motivi, vaišnavski motivi, budistički motivi i sveta geometrija. Naizmjenično ih popunjavam, završavajući jedan ili dva rada iz jedne grupe, a zatim prelazim na drugu, i tako u krug. S obzirom na to da događaji u Mostaru gotovo nisu uticali na prodaju mojih radova, prestao sam razmišljati o njima, kao i o praznicima. Svaki dan tretiram kao svoj praznik jer sam živ, a od svega vezanog za establišment Mostara sam odustao, jer se ne vidim tu i osjećam da nisam dobrodošao.

7. S obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju i pritiske koji pogađaju male poduzetnike, kako uspijevate održati svoj posao i prilagoditi se tržištu?

Uspijevam održati svoj posao zahvaljujući turistima tokom ljetne sezone. Nažalost, neke proizvode sam morao poskupiti, s obzirom na to da su cijene života, sirovina i alata značajno porasle. Pokušavam se prilagoditi tržištu, prateći potrebe kupaca te pružajući im kvalitetne proizvode koji odražavaju našu bogatu kulturu i tradiciju.

Koliko vas lokalna zajednica i gradske vlasti podržavaju u vašem radu? Da li imate ikakve olakšice ili podsticaje od grada?

Što se tiče lokalne zajednice, imam podršku od pojedinaca koje cijenim, a povremeno i od lokalnih organizacija, ako rade na projektima vezanim za turizam, kulturnu baštinu ili tradicionalne zanate. S druge strane, gradske vlasti me nikada nisu podržale, naprotiv, od samog početka su radile na tome da mi unište ugled i posao, te da mi oduzmu prostor u kojem radim i povremeno živim od 2018. godine, iako im taj prostor ne pripada niti imaju pravo da raspolažu njime. Trenutno vodim sudski spor s Gradom Mostarom u vezi s prostorom, a moj izvoz u inostranstvo je blokiran. Već šest godina ne uspijevam uvesti priključke struje i vode u prostor, u kojem provodim većinu svog vremena i gdje mi je prijavljena adresa prebivališta. Na prvostepenom sudu nisam imao priliku iznijeti dokaze niti se braniti, a sudija je parnicu proglasio zatvorenom za javnost, dodijelio mi dodatne novčane kazne i prijetnju zatvorom, uz višestruko kršenje Zakona o parničnom postupku. Predstavnici Grada Mostara nisu upoznati niti sa ispravnom adresom prostora, a samo su jednom boravili u njemu, u trajanju od 10 minuta, kada su zaključili da prostor nema minimalne uslove za rad. Međutim, to ih nije spriječilo da pokušaju prevarom oduzeti taj prostor. S obzirom da je riječ o složenom slučaju korupcije i prevare, pripremam novu tužbu protiv Grada, gradonačelnika, sudije koji je vodio slučaj i šefice službe za nekretnine. Ova borba mi je uzela mnogo vremena, jer se sam zastupam, te sam, pored posla, morao izučavati pravo. Nijedan advokat nije smio preuzeti moj slučaj kako bi izbjegao sukob s vlastima ili advokatskom komorom, a pitao sam mnoge poznate advokate. Smatraću to velikim poticajem kada nasilnici iz Gradske uprave Mostara napokon prestanu da me uznemiravaju. Godine 2020. sam dobio poticaj od Ministarstva za privredu HNK kao novootvoreni subjekt, ali nikada kao obrt koji obavlja zaštićeni tradicionalni zanat. Zahvaljujući žalbi Ombudsmenu za ljudska prava, dokazao sam da pravilnik za dodjelu poticaja nije zakonit. Ministarstvo je obećalo da će ga promijeniti, ali tu se sve završilo. Ministarstvo za privredu HNK sam tužio 2023. godine, tražeći da sud utvrdi da imam pravo na poticaj, ali po toj tužbi još ništa nije urađeno. Također sam, u trenutku kada su neki zatvarali svoje radnje u Starom Gradu, tražio interventnu pomoć od Ministarstva, s obzirom da su davali takvu pomoć kriminalcima i političkim podobnicima, ali nisam dobio nikakav odgovor. Trenutno radim na registraciji nove firme kako bih mogao izvoziti proizvode u inostranstvo i otvaram online prodavnicu kako bih dopro do globalnog tržišta. Više ne očekujem nikakvu podršku od vlasti u Bosni i Hercegovini.

9. Kako pronalazite kupce za svoje unikatne radove? Da li većinom dolaze turisti ili imate i lokalnu klijentelu?

Većina kupaca u AbrakaBakra Copper Art, tačnije 90%, čine turisti. Njihova potražnja za unikatnim radovima značajno doprinosi našem poslovanju. Iako je lokalna klijentela manja, nastojim i dalje privući i domaće kupce.

10. S obzirom na današnju digitalnu eru, da li prodajete svoje radove online? Ako da, koji su izazovi s kojima se suočavate u tom procesu?

Trenutno radim na izradi web stranice za AbrakaBakra Copper Art uz podršku USAID-a, kao i na registraciji druge firme koja će imati dozvolu za izvoz mojih radova. Nakon toga planiram proširiti web stranicu dodavanjem internet prodavnice kako bih svoje unikatne proizvode plasirao na globalno tržište. Međutim, suočavam se s brojnim izazovima, uključujući blokade koje dolaze od vlasti i određene zakonske prepreke u poslovanju. Mnogi stranci teško mogu povjerovati i razumjeti probleme s kojima se suočavamo u Bosni i Hercegovini pri pokretanju biznisa, pogotovo kada nemamo političke veze ili značajan kapital.

Šta mislite o budućnosti tradicionalnih zanata poput vašeg u Mostaru? Vidite li mogućnost da mlađe generacije nastave njegovati ovu vrstu zanata?

Vjerujem da će u budućnosti biti ljudi koji će nastaviti tradiciju ovog zanata i dalje je razvijati u novim pravcima. Već imam iskustva sa mladim ljudima koji su zainteresovani za rad i koji dolaze u AbrakaBakra učiti zanat. Njihova entuzijazam i želja za sticanjem znanja daju mi nadu da će ova vještina i dalje živjeti i razvijati se kroz nove generacije.

12. Koliko je za vas važno očuvanje kulturne baštine Mostara kroz vaš rad i šta smatrate ključnim za opstanak kujundžijskog zanata?

Očuvanje kulturne baštine Mostara izuzetno mi je važno, s obzirom na to da imamo bogatu i prekrasnu tradiciju. Kroz svoj rad nastojim doprinositi njenom očuvanju, usavršavajući i popularizirajući kujundžijski zanat te njegujući tradicionalne motive koje sam već spomenuo. Ključni faktor opstanka ovih zaštićenih zanata svakako je podrška vlasti, koja trenutno nedostaje. Ipak, vjerujem da će uvijek biti dovoljno strastvenih pojedinaca koji će, čak i bez te podrške, uspjeti održati ovu tradiciju. Molitvom, meditacijom, zdravim načinom života i upornošću, moguće je prevladati sve prepreke. Trudim se biti primjer toga. Bez obzira na to koliko puta sam pao, kroz duhovnu praksu uvijek pronađem snagu da nastavim, i duboko vjerujem da ću na kraju doći do boljih uslova i stvarati veća umjetnička djela koja će se pamtiti.

Da li ste ikada razmišljali o preseljenju ili napuštanju Mostara zbog težine poslovanja ovdje? Šta vas je zadržalo da ostanete?

Gotovo svakodnevno mi ta misao prođe kroz glavu, ali se trudim da joj ne pridajem previše pažnje. Odlučio sam ostati i boriti se dokle god budem mogao. Za sada uspijevam opstati. Ako bi situacija postala neizdrživa, vjerovatno bih razmotrio preseljenje. Ipak, vjerujem da moj talenat i trud nigdje ne bi imali veći značaj nego ovdje. Bosna i Hercegovina je za mene kao neka Sveta zemlja. Bez obzira na sve poteškoće koje ovdje doživljavamo, i na sve svjetske probleme koji nas ovdje pogađaju, ovo je istovremeno i prilika da se ti isti problemi ovdje riješe, počevši od nas. Kada bismo uspjeli prevazići prepreke koje nas sputavaju i pronašli način da svi zajedno napredujemo – bez novih sukoba i bez uništavanja života i mladosti porocima i beznađem – mogli bismo postati svjetionik drugima, možda čak biti i prva istinska Sveta zemlja na ovoj Božijoj planeti.